Postoji jedno pitanje koje čujemo gotovo svaki dan.
Neovisno radi li se o obiteljskom ručku, krštenju, poslovnom domjenku ili rođendanu.
"A koliko hrane zapravo treba?"
I svaki put zastanemo prije odgovora.
Jer odgovor nije broj.
Hrana prati ljude, a ne obrnuto
Količina hrane nikad nije ista.
Ne zato što ne znamo izračunati, nego zato što znamo da nijedno okupljanje nije isto.
Neki će gosti doći gladni jer su cijeli dan proveli na poslu. Netko će pojesti sve što se nađe na stolu, a netko će se zadržati na kolačima. Djeca imaju svoja pravila, bake svoja, a prijatelji koji se nisu dugo vidjeli često više razgovaraju nego što jedu.
Zato ne računamo samo broj ljudi.
Razmišljamo o povodu, dobu dana, godišnjem dobu i onome što će se događati oko stola.
Jer hrana je uvijek dio priče, ali nikad njezin jedini glavni lik.
Više nije uvijek bolje
Postoji ona stara boljka svake domaćice – samo da ne „pofali“. I zato se tradicionalno pretjeruje s količinama i uvijek dodaje „još malo“.
Još jedna plata.
Još jedna salata.
Još malo mesa.
Samo da ne ponestane.
Ali posljednjih godina sve češće razgovaramo o nečem drugom.
O tome kako je lijepo kada se gotovo sve pojede.
Ne zato što je hrane bilo premalo, nego zato što je količina bila taman. Dovoljno da svatko uzme ono što voli, vrati se po još ako poželi i da se na kraju večeri ne pitamo kamo s viškom.
Iskustvo koje se ne može zapisati u tablicu
Naravno da postoje okvirne količine.
Ali postoji i ono što dolazi tek nakon stotina pripremljenih stolova.
Osjećaj.
Onaj koji kaže da će za ovu ekipu više značiti bogat izbor zalogaja nego veliko glavno jelo. Ili da će na obiteljskom okupljanju domaće štrukle nestati prije svega ostalog.
Takve stvari ne pišu u receptima.
One se nauče iskustvom, slušajući ljude.
Na kraju ostaju priče, ne puni stolovi
Kad pospremimo posljednji pladanj, rijetko se priča o tome koliko je hrane bilo.
Priča se o razgovorima koji su potrajali, o smijehu za stolom, o kolaču koji je nestao prvi i o zalogaju koji će netko pokušati napraviti kod kuće.
Možda je zato odgovor na pitanje koliko hrane treba zapravo vrlo jednostavan.
Treba je biti dovoljno da okupi ljude.
Sve ostalo je samo broj.